Duhovni vodiči, ili ono što netko naziva anđeli, nisu onakvi kakvima ih obično zamišljamo.

Svatko od nas ima svog duhovnog vodiča. Netko ima jednog, a netko drugi ih ima više, ovisi od duše i potreba. Otkrio sam nedavno kroz jednu viziju da ih ja imam troje, a iz kojeg je to razloga tako, to ne znam objasniti jer to još nisam osvijestio. No, vidio sam ih i osjetio još kao mladić, a nedavno mi se to potvrdilo na vrlo jasan način.

Jednoj mojoj dragoj klijentici se nedavno pojavio čudan bol desno ispod rebara. Nazvala me je da me pita što je to točno. U prvom očitanju visak mi je pokazao da joj se samo upalio neki mišić te da će joj bol proći kroz desetak dana. Međurebreni mišići, ošit i duboki trbušni ili leđni mišići znaju uzrokovati neodređenu i podmuklu bol, a kako su u blizini i drugi organi poput jetre i želuca, čovjek se može uplašiti da nešto nije u redu s tim organima.

Da li i vi bježite kao što sam i ja bježao kada se pojavi strah?

Činjenica o tome koliko sam trenutaka propustio je užasna samo zbog toga što mi se nije sviđalo ono što je bilo ispred mojih očiju. U takvim trenucima moj um je tražio i stvarao scenarij za nešto što se zove PAKAO! Laž, velika laž i manipulacija samog uma. Dok sam tako bježao, samo sam propuštao idealne prilike da se suprotstavim nečemu što je u meni raslo, a bez da vidim da je to samo ego.

Moj suradnik Boris Pecigoš me uhvatio na prepad i snimio video intervju sa mnom (nisam se dosad dao snimati).

U videu malo govorim o sebi i svom radu s viskom kojeg koristim za analize prostora i osoba na svim razinama. U videu pričam i o načinu na koji radim s energijama za iscjeljivanje i kakav je moj pristup prema klijentima.

Jednosmjerno gledanje može dovesti do krive interpretacije onoga što vam se događa, interpretacije koja je daleko od istine. Tri puta provjeri pa presudi, tri puta mjeri pa presjeci, tako su govorili mudri ljudi.

Probudio sam se usred noći. Izvana je dolazilo dovoljno svjetlosti pa u sobi nije bio potpuni mrak da bih pao pod optičku iluziju svjetla i sjenki. Na podu sam ugledao mnoštvo zmija. Promatrao sam ih kratko, a kako mi je prizor bio vrlo jeziv, brzo sam upalio svjetlo. Na moje razočarenje više ničega nije bilo u sobi. Razočarao sam se jer sam zapravo želio da se je stvarno radilo o nekom fenomenu. Produžio sam spavati i tijekom noći sam se još nekoliko puta budio, ali ništa više nisam vidio na podu.

Živio sam u Rijeci nekoliko mjeseci 2012. godine. Bio je to moj prvi dolazak i moje prvo otvaranje s onime što zapravo jesam pred ljudima izvan Makedonije. Moj prvi izlazak je bio u centar grada da se upoznam s mjestom, ljudima i svime što grad nudi. Šetao sam Korzom, uživao u predivnom kafiću, divio se ljubaznim ljudima…

Ugledao sam mjesto gdje se prodaju komadi pizze, osjetio sam glad i zaželio sam se te pizze. Odjednom su počeli neopisivi bolovi. Bilo je prestrašno i skoro sam se srušio na pod od bolova. Cijelo tijelo me je jako boljelo. Moju frendicu je uhvatila panika i nije znala što da radi. Ništa joj nisam mogao reći, samo sam htio da odemo kući.

Kada sam živio u Rijeci bio sam smješten kod jedne drage gospođe B. Preko puta je stanovala također jedna draga gospođa D. koja me je jako voljela i rado je uživala u mom društvu. Jedne ljetne večeri dogovorili smo se svo troje da se ujutro nađemo kod gospođe D. na kavi i sladoledu. Te večeri sam bio vrlo umoran. Negdje oko 20 h sam otišao meditirati, a oko devet sati sam već bio zaspao. I show je počeo…

Cijelu noć nisam imao mira. Bio sam u nekom čudnom stanju koje ni danas ne mogu točno opisati. Bilo je sve vrlo napeto – cijelu noć sam iz vode duboke 7 metara spašavao neke ljude koji su se utapljali. Bilo ih je mnogo, sjećam se da sam nabrojio 171 čovjeka. Sa svakom osobom sam proživljavao njezinu bol i ljubav, to neko čudno, posebno stanje. Odlazio sam po jednu za drugom osobom u tu vodu i izvlačio ih na obalu.

Meditacija nije ono što umom mislimo da jest. Nitko nam ne može s točnošću reći što je to meditacija. Svatko od nas ima zadatak da to sam otkrije u sebi. Svaki čovjek ima unikatnu prirodu i zato meditacija ne može biti ista kao kod nekoga drugoga.

Jeste li primijetili da se nakon odlaska u trgovački centar osjećate prilično umorni, iscrpljeni, prazni, bezvoljni i kao da vam je pala energija? Na takvim mjestima gdje je puno ljudi, a pogotovo u zatvorenim prostorima gdje energija prirode ne može čistiti i oplemenjivati ozračje, događa se da lako možete pokupiti energije od drugih ljudi, a koje vam rade da se tako osjećate.