Jeste li ikada doživjeli radost u susretu sa smrću bliske osobe? To je nešto o čemu se ne priča. Smrt je i inače tabu tema, a kad se dogodi, očekuje se da ste tužni, da imate potišteni izraz lica i da se ponašate u skladu s očekivanjima i običajima. U ovom videu progovorio sam o svom iskustvu kada mi je umro otac, a ono što sam pritom doživio promijenilo mi je gledanje na smrt.

Bilo bi lijepo da kažem da sam ja život! Da! Ja sam ta snaga koja sve pokreće. Ja sam bivanje. Ja mogu biti ljubav, ali mogu biti i strah. Mogu biti mržnja, ali mogu biti i oproštaj. Mogu biti što god poželim u dualnosti. Ali Ja je izvorno, Ja je netaknuto i priroda bivanja je da Ja jesam. Uvijek sam ja bio Ja, ja kao centar, ja kao tvorac, ja kao sve što se može zamisliti.

Ovo vrijedi i za vas! Pročitajte gornji odlomak ponovo, sada kao da se potpuno odnosi na vas, kao da ste ga vi napisali i sada ga izgovarate samima sebi.

Jeste li?

Sasho priča o svom najstrašnijem napadu panike koji je ikad doživio i kako ga je prebrodio. To iskustvo mu je pomoglo da se kasnije nosi s manjim napadima anksioznosti ili općenito sa strahovima koji prate život. Vjerujemo da će ovaj video i vama pomoći ako se suočavate s paničnim napadima i anksioznostima, ali i sa strahovima svih oblika na koje nitko nije imun. Lijeka ili prečice prema izlazu nema jer su ovi problemi odraz samoga života i njegove dualnosti u materiji. Međutim, postoji mudrost koju možete steći kroz njih, a koja će vam uvelike olakšati i uljepšati život.

Kad netko spomene meditaciju odmah nam dođe slika blaženog stanja mira i proširene svijesti. Ili nas podsjeti kako to ne prakticiramo (redovito), jer je zahtjevno sjediti u mirnom položaju duže vrijeme. Međutim, gotovo nitko ne priča o zastrašujućim trenucima tijekom naših pokušaja da meditiramo. To su zbivanja koja nas mogu itekako uplašiti i spriječiti da uđemo u meditativno stanje ili nas čak zablokirati. U ovom videu objašnjavam što se to događa i kako se pritom ponašati.

Život. To je nešto predivno, nešto što ne možeš držati pod ključem. Savršen je takav kakav jest, izvoran i netaknut, čudotvoran i uvijek dinamičan. Ne može se zaustaviti, ne može prestati postojati, ne može umrijeti i ne može se roditi.

Sada znam tajnu, sada znam što sam ja. Sada znam da život ne mogu kontrolirati. Nemoguće je bilo što uraditi jer on će i dalje živjeti. Zato jer je život sama suština.

Ego divlja na ovu izjavu jer nije poput života. U njemu nema ni traga takve suštine. Glumi i nada se, vjeruje i sabotira, hrani se od nesreće koju sam stvara, laže kamo god da se okrene i u stanju je napraviti sve i svašta kako bi osigurao svoj opstanak. Ali sve je to uzaludno – njegova smrt stiže prije ili kasnije.

Stiže novo!

Tjeskoba, strah, panika. Ne vidimo ništa ispred sebe, ni gdje trebamo ići, ni gdje to trebamo stići. Život nam je upravo priredio taj novi početak, a životna kalkulacija kaže da moramo sami na taj put u novo. Užas!

Oh, koliko dobro poznajem ovaj osjećaj. Um se prestraši i krene u svoja kalkuliranja. Ne da se. Srce me vuče prema tom novom, a um vuče nazad u svoj komfor. I sabotira sve što iz srca izlazi.

Stisnuti život, prostor u kojem nema svjetla, svjesno zatvaranje sebe u ormar gdje nema zraka, gdje je mrkli mrak. S vremenom zaboravljamo tko smo i što smo htjeli, što smo željeli. Taj ormar postaje sve teži i teži, sve je manje prostora oko nas, sve je manje zraka.

Tako to izgleda kada mi kao Bića sami sebi pošteno smjestimo, kada doslovno godinama guramo sebe u taj ormar u kojem smo prestrašeni kao da smo živi pokopani dok na kraju ne postanemo skroz beživotni. Nikako da nam padne na pamet da samo trebamo otvoriti vrata i izaći van. Samo to!

Spominjemo u našim postovima i videima energetski rad s Reiki tehnikom i s Ete tehnikom. Pa što je to i koja je razlika?

Reiki je prilično poznata i raširena energetska tehnika opuštanja, iscjeljivanja, osobnog razvoja i ostvarivanja sebe u životu. Oslanja se na rad s univerzalnom kozmičkom energijom (koja se naziva ki u Japanu, chi u Kini, prana u Indiji ili orgon u zapadnjačkoj ezoteriji). Reiki tehnika je porijeklom iz Japana.

Ete je drevna tehnika rada s energijom koju smo nas dvojica (Boris Pecigoš i ja) slučajno otkrili u meditacijama te kroz vizije i fizičko prisustvo na jednom posebnom mjestu u Makedoniji (o kojem ne možemo govoriti više dok ne dođe pravi trenutak). Ete se prvenstveno oslanja na tzv. tamnu energiju koja čini esencijalno tkivo univerzuma, a u terapiji se upija u tkivo ili auru i na sebe preuzima bol, bolest i druga negativna stanja, a nakon toga se raspršuje pod utjecajem energije sunca (ali ne samo našeg Sunca).

U ovom videu pričam o nekim postupcima klijenata koji znaju biti iritantni, a otkrivaju neodgovornost takvih ljudi prije svega prema samima sebi. Nadam se da se vi nećete prepoznati u primjerima koje spominjem, a ako se i prepoznate, nikad nije kasno za korigiranje obrazaca ponašanja koji vam ne idu na ruku.