Koliko puta ste nekome rekli da niste dobro, a zapravo ste bili sasvim ok? Koliko puta ste kukali jer su i svi oko vas kukali i žalili se oko nečega? Koliko puta ste se kroz kuknjavu i fokus na probleme htjeli uklopiti u okolinu? Koliko puta su vam se ljudi žalili i jadikovali, a vi ste to isto napravili samo da biste bili prihvaćeni?

Milijun puta smo svi na ovakav način “prodali” svoje zdravlje, svoj mir, svoju slobodu… samo da bismo bili dio sustava, samo da bismo bili s ljudima, samo da bismo bili prihvaćeni ili voljeni. Milijun puta smo pili taj otrov i pijemo ga i dalje. S vremenom smo postali isto tako bolesni, nesretni i tužni kao ti ljudi oko nas među koje smo se htjeli uklopiti.

Sjećam se jednog slučaja, imao sam nekih dvadesetak godina i družio sam se s jednom prijateljicom koja mi je tada bila vrlo zanimljiva. Činilo mi se da je drugačija od ostalih, da je nekako posebna jer je imala mnogo znanja i životnog iskustva pa sam uvijek htio biti u njenom društvu. Međutim, ta žena je skoro svaki dan imala nekakav problem i neprestano je je pričala kako je život težak i kako je sve teško – teško joj je bilo kretati se, teško joj je bilo biti sretnom, teško joj je bilo i živjeti, stalno je kukala i jadikovala oko nečega. Kupovala je hrpu pripravaka, razne tablete i suplemente te je sve to pila u nadi da će to promijeniti njeno stanje. Htio sam je utješiti i dati joj podršku na način da sam joj govorio da se i ja tako znam osjećati, da se i meni to događa, da je to vjerojatno normalna pojava, a posebno kada si na duhovnom putu koji je pun izazova i patnje.

Nesvjestan onoga što radim, vrlo brzo sam se počeo i ja osjećati loše, teško mi je bilo pokrenuti se, teško mi je bilo napraviti bilo što. Moje svjetlo kao da je polako odlazilo od mene pa sam počeo kupovati razne tablete i pripravke u nadi da mi bude bolje i da mi se vrati snaga koju sam prije imao. Godinama sam nakon toga govorio ljudima kako je život težak i kako trebamo biti odgovorni. Kukao sam kao i svi oko mene, ali zamaskirano pod krinkom osviještenosti i duhovnosti. Dugo je trebalo dok nisam osvijestio taj obrazac ponašanja i da to nije moje, da nikad nije bilo moje. Cijelo vrijeme u pozadini mi je bila rupa, kao da mi nešto fali, kao da je netko uzeo moje svjetlo.

No, činjenica je da nam nitko i ništa nije uzelo to svjetlo. Ne može nam se to oduzeti ako mi to dobrovoljno ne damo, točnije ako ga ne zamijenimo s nečim drugim. Ja sam sâm svoje svjetlo zamijenio s tamom, ljubav s tugom, zdravlje s boli, i tako cijeli lanac do unedogled, a sve samo da bih bio s ljudima, samo da bih bio prihvaćen od njih, samo da se uklopim u njihov kalup ponašanja. I tako sam si skuhao savršeni vlastiti saft u kojem sam se krčkao.

Moja priroda je empatična i često znam osjetiti bol od drugih ljudi ili njihovu tugu. No, danas shvaćam da ne mogu biti od potpune pomoći ako se pretvaram da ni ja nisam dobro, da nisam zdrav, sretan, ispunjen, financijski stabilan i slično onda kada zapravo sve to jesam, a samo zato da bi drugima kao bilo lakše. To nije suosjećanje, to nije pomoć, to nije podrška.

Naizgled ovako mala i bezazlena stvar, ako smo nesvjesni, može nas pošteno poklopiti i promijeniti cijeli tok života iz solidno dobrog u vrlo loše. Zato dobro razmislite gdje ste i na koji način prodali svojeg konja za magarca, gdje ste prodali svoje blago za sranje te smjesta stopirajte taj obrazac koji je u vama. Smjesta prestanite iz navike (jer je to društveno prihvatljivo) drugima govoriti koliko ste nesretni, siromašni, tužni, sami, bolesni, nemoćni i slično jer takvi niste od koristi nikome pa ni samima sebi. Otvorite se opet za sreću, radost, ljubav i svjetlo te polako takva stanja prizivajte ka sebi, jer ona nisu nigdje otišla, s vama su oduvijek i dostupna su u svakom trenu. Samo ih više ne vidite od toliko negativnih misli koje su s vremenom narasle i prekrile sve to, baš kao što oblaci prekriju sunce, a sunce nije nestalo, ono je i dalje iza oblaka.

Točno je da život nije uvijek jednostavan i zna biti itekako izazovan, ali izazovi su zdravi jer nas izazivaju da otkrijemo sebe kroz pronalaženje rješenja, guraju nas prema nečemu što trebamo sami otkriti, a to nešto je, tvrdim to, najljepša stvar koja se ne može usporediti s ničim na ovom svijetu.

Sasho Martinovski

Pogledajte i video na tu temu:

• pratite nas
• gledajte nas